Stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (Ugovor iz Maastrichta) 1993. godine uveden je koncept europskog građanstva te je dodana nova politička dimenzija, dotad primarno ekonomskoj naravi europske integracije. Svaka osoba koja je državljanin zemlje članice Europske unije je građanin/ka Unije. Europsko građanstvo ne zamjenjuje nacionalno građanstvo, već ga nadopunjava, odnosno daje europskim građanima dodatna prava, koja su im zajamčena ugovorima Europske unije te koja utječu na njihovu svakodnevicu.
Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora dodatno je ojačao pojam europskog građanstva i njemu pripadajućih prava. Prava građana navedena su u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, ali ta lista nije konačna.
Sukladno zaključcima Izvještaja o građanstvu iz 2010. godine, u kojem se navodi da europski građani nisu u potpunosti upoznati sa svojim pravima, Europska unija odlučila je 2013. godinu proglasiti Europskom godinom građana kako bi ojačala svijest svojih građana o njihovim pravima i poticala ih na sudjelovanje u raspravama o preprekama za korištenje istih te kako bi jačala europski identitet.
Niže su navedena prava svih građana Europske unije:
- Pravo na slobodno kretanje i prebivanje u EU-u i pravo na nediskriminaciju na temelju
, nacionalne pripadnosti
- Pravo glasa i kandidiranja na izborima,
- Pravo podnošenja peticija,
- Pravo žalbe pravobranitelju,
- Pravo na konzularnu zaštitu za građane EU-a,
- Pravo predlaganja novog zakona,
- Temeljna prava (http://europa.eu/citizens-2013/en/about/your-eu-rights),
- Ostala prekogranična prava,
- Pristup socijalnom osiguranju,
- Zdravstvena skrb u inozemstvu,
- Studiranje u inozemstvu,
- Kupovina posredstvom Interneta,
- Prava putnika,
- Jeftiniji razgovori mobitelom,
- Sigurna, bezopasna i povoljna energija.
