Tuniski nacionalni kvartet za dijalog dobitnik je Nobelove nagrade za mir u 2015. za demokratsku tranziciju nakon revolucije 2011. godine. Kvartet je dobio nagradu za "odlučan doprinos izgradnji pluralističke demokracije u Tunisu nakon revolucije jasmina 2011. godine".
Revolucija poznata pod imenom jasmina, započela je u Tunisu krajem 2010. godine, a nastavljena u 2011. Inicijalni zahtjevi protestanata bili su socijalne prirode: suspenzija policijskog nasilja, smanjenje nezaposlenosti mladih, smanjenje cijena hrane, povećanje minimalne zarade, borba protiv korupcije i poboljšanje uvjeta života. Protesti brzo iz socijalnog karaktera prerastaju u politički: tražilo se uklanjanje autokratskog režima predsjednika, uvođenje demokracije i slobode izražavanja. Ti protesti su bili najjači val socijalnih i političkih nemira u Tunisu u poslednja tri desetljeća, koji su rezultirali bijegom iz zemlje dugogodišnjeg predsjednika Ben Aliija. Čelnik Tuniskog kvarteta izjavio je prilikom dobivanja Nobelove nagrade da je kvartet pokušao spasiti zemlju od opasnosti. Kvartet je, naime, imao ključan utjecaj na uspostavljanje ustavne vlade u Tunisu, u roku od nekoliko godina nakon revolucije, koja jamči temeljna prava za sve stanovnike bez obzira na rod, politička ili vjerska uvjerenja. Tuniski nacionalni kvartet za dijalog čine četiri ključne organizacije koje se zalažu za poštivanje načela vladavine prava: Tuniska konfederacija industrije, trgovine i razmjene (UTICA), Tuniski opći sindikat rada (UGTT), Tuniska liga za ljudska prava (LTHD) i Nacionalno udruženje tuniskih odvjetnika. Kvartet je odaslao poruku regiji, ali i ostatku svijeta, jer je Tunis je pokazao da je moguće zajedničko djelovanje islamske i sekularne zajednice za boljitak naroda te da organizacije civilnog društva mogu odigrati važnu ulogu u razvoju demokracije. S novim Ustavom, slobodnim izborima i kompromisom između islamista i sekularnih čelnika, Tunis je postao model tranzicije iz diktature u demokraciju, čemu su mnogi članovi EGSO-a iskazali priznanje.
Na plenarnoj sjednici EGSO-a govorila su tri čelnika organizacija koje su se udružile kako bi spriječile katastrofu nakon revolucije, a kakvu svjedočimo u drugim zemljama Arapskog proljeća. "Nažalost, nakon Arapskog proljeća nije ostalo puno lastavica. U proljeće su došli mrazovi, iako su početne namjere bile dobre.", rekao je u svom obraćanju jedan od gostiju. Gostovali su Houcine Abassi, glavni tajnik Opće tuniske unije rada (UGTT), Ahmed ben Tahar Galai, potpredsjednik Tuniske lige za ljudska prava (LTDH) i Slim Ghorbel, član izvršnog odbora Tuniske unije industrije, trgovine i obrtništva (UTICA). Ghorbel je istaknuo da su njihovi prioriteti bili: zemlja, ljudi, projekti. Ljude su pridobili na sudjelovanje jer nije bilo umiješanosti politike, uspostavili su dijalog s različitim dionicima i izgradili povjerenje. "Riješili smo političku krizu, sada trebamo i ekonomsku, a za to trebamo podršku partnera, između ostalog i EU", rekao je u nastavku te naglasio da se jedino tako može postići potpuni socijalni mir. Galai je naglasio da su i oni radili greške, no da ih nastoje prepoznati i osvijestiti. "Uspjeli smo izbjeći nasilje, no ipak ga je bilo, ubijeni su u atentatu ljudi." S ponosom je istaknuo neka dostignuća Tunisa u prošlosti, npr. ukinuće ropstva 1864., skoro obilježavanje 70 godina sindikalnog udruživanja te dobivanje ravnopravnog statusa žena u ekonomskoj i socijalnoj sferi 1956. godine. Naveo je da su okupili ljude različitih stajališta, morali su pristati na neke kompromise, ali nikad nisu pristali na kompromis oko izrade novog Ustava koji prihvaća pluralizam i demokraciju; oko poštivanja ljudskih prava, kao npr. sloboda misli, prava žena te provođenja demokratskih izbora za Parlament. U svom su djelovanju bili transparentni - bez dijaloga i povjerenja ne bi uspjeli. Kritički se osvrnuo na pristup i nedostatak snage za rješavanje problema izbjeglica i humanitarnih problema unutar EU. No, naglasio je i potrebu suradnje, međusobnog upoznavanja, što često još nije moguće. Tako npr. postoje ograničenja u putovanjima te se ne mogu više bez problema odvijati razmjene učenika i studenata, što nosi pozitivne pomake u društvu. Naglasili su i potrebu uspostave dijaloga u regiji, suradnju s EGSO-om radi uspostave sličnog tijela u Tunisu, potpisivanja trgovinskih sporazuma s EU radi jačanja ekonomije i koristi za obje strane. Abassi je govorio o potrebi izgradnje istinskog civilnog društva, napomenuvši da se među 10.000 novoosnovanih udruga kriju i one bliske teroristima. Takve udruge nisu povezane s vrijednostima civilnog društva kao što je poštivanje tuđeg mišljenja te poštivanje ljudi koji imaju drugačije mišljenje.
U raspravi, u koju se uključilo puno članova EGSO-a, naglašeno je da su civilni dijalog i zajedničke vrijednosti temelj za suradnju. U svom odgovoru, predstavnici Kvarteta su naglasili da je još puno posla pred njima, npr. mijenjanja nekih zakona koji ne poštuju ljudska prava (npr. zakon o terorizmu ili zakon o migraciji).
Priredila: Lidija Pavić-Rogošić
Pisane vijesti |
Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO)
