Održana javna rasprava o odgovornosti i transparentnosti rada trgovačkih društava u većinskom državnom vlasništvu

U Hrvatskom saboru, u organizaciji Ureda za udruge Vlade RH, Ministarstva pravosuđa, GONG-a i Transparency Internationala Hrvatska, održana je danas (petak, 13. srpnja 2012.) javna rasprava o odgovornosti i transparentnosti rada trgovačkih društava u većinskom državnom vlasništvu te predstavljen 4. objedinjeni izvještaj o provedbi Antikorupcijskog programa u tim društvima za razdoblje od 2010. do 2012. Javna rasprava je organizirana u okviru provedbe Akcijskog plana provedbe inicijative Partnerstvo za otvorenu vlast, kojim je predviđena organizacija javne rasprave o financijskim izvješćima trgovačkih društava od posebnog državnog interesa., a okupila je predstavnike državnih institucija, trgovačkih društava, civilnog društva i akademske zajednice.

Rasprava je otvorena izlaganjima predsjednika Transparency Internationala Hrvatska i zamjenika predsjednika Savjeta inicijative Partnerstvo za otvorenu vlast, Nikole Kristića; zamjenice ministra pravosuđa, Sandre Artuković Kunšt; te potpredsjednice Vlade RH i ministrice socijalne politike i mladih, Milanke Opačić. U radnome dijelu skupu su se svojim izlaganjima obratili: predstavnica Ministarstva pravosuđa, Zrinka Čupić; predstavnik Ministarstva financija, Krešimir Dragić; Igor Vidačak, ravnatelj Ureda za udruge Vlade RH; Pero Matić, direktor Hoteli Plat d.d.; Jelena Berković iz GONG-a; te Anto Bajo iz Instituta za javne financije. Dodatno, skupu su nazočili i predsjednik Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, Vladimir Šeks i potpredsjednica istoga Vijeća, Vesna Fabijančić-Križanić te su se i oni kratko obratili nazočnima. Nakon izlaganja, uslijedila je rasprava koja je rezultirala s više zaključaka koje donosimo u nastavku teksta.

 

Suprotno raširenoj percepciji ali i nasljeđu loših praksi poslovanja i nadzora u javnim poduzećima, Antikorupcijski program, kao i Kodeks korporativnog upravljanja iz 2010. zamišljeni su kao poluge radikalnog zaokreta prema poslovnoj kulturi odgovornosti, transparentosti, djelotvornosti i učinkovitosti gdje bi upravo poduzeća u vlasništvu države ali i lokalne samouprave - kao primjeri dobrih gospodara koji vode računa o javnom novcu i javnom interesu - trebala imati predvodničku ulogu.

U protekle tri godine provedbe, Antikorupcijski program (AKP) pokazao se kao koristan alat za uspostavu internih procedura za prevenciju i detekciju korupcijskih rizika i nepravilnosti u poslovanju trgovačkih društava u većinskom državnom vlasništvu. Uočeni su i neki pozitivni iskoraci prema većoj transparentnosti poslovanja, posebice putem javnih objava antikorupcijskih planova, aktivnosti i izvješća o poslovanju. Međutim, izazovi za budućnost su postizanje kvalitete, sustavnosti, kompetentnosti u svrhu stvarne primjene svih predviđenih mehanizama,uz snažni angažman uprave i nadzornih odbora u praćenju učinaka antikorupcijske politike na razini pojedinih poduzeća. Prepoznate dobre prakse pojedinih poduzeća, uključujući i ona najmanja, ukazuju da očekivani visoki standardi nisu nedostižni i ne zahtijevaju financijska sredstva već su stvar predanog vodstva, dobre interne organizacije i osviještenih zaposlenika.

Stoga je nužno da se unaprjeđenje, kvalitetna provedba i praćenje AKP-a predvidi kao važna mjera u sklopu novih strateških i operativnih dokumenata nacionalne antikorupcijske politike u razdoblju od 2013. do 2016. godine, uz otvorenu i učinkovitu suradnju nadležnih tijela državne uprave, civilnog društva i poslovne zajednice, zainteresirane za afirmaciju društveno odgovornog poslovanja. U sljedećem razdoblju, primjenu AKP-a trebalo bi proširiti i na trgovačka društva u većinskom vlasništvu područnih i lokalnih samouprava kao i na državne agencije i javne ustanove koje pružaju javne usluge ili obavljaju djelatnosti neprofitnog karaktera. U svrhu što kvalitetnijeg planiranja ciljanih mjera u novom AKP-u, bilo bi poželjno provesti dubinsku vanjsku evaluaciju provedbe AKP-a 2010. -12. koja bi osigurala uvid u kvalitetu praksi na razini pojedinih poduzeća, glavne korupcijske rizike i organizacijske izazove s kojima se suočavaju trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu.

Iako se načelno radi o hvalevrijednom i potrebnom obliku potpore civilnom društvu i razvoju zajednice, donacije i sponzorstva udrugama i neprofitnim organizacijama treba prepoznati kao relevantan korupcijski rizik i izvor nepravilnosti ukoliko na razini poduzeća nisu definirane procedure, kriteriji i ograničenja za njihovu dodjelu, specificiran način za prepoznavanje i sprječavanje mogućih sukoba interesa u dodjeli sponzorstva i donacija te javno objavljene sve informacije o postupku, primateljima, iznosima i namjeni sponzorstava i donacija. Osim što mogu funkcionirati kao kanal za mito i interesno povezivanje, sponzorstva i donacije mogu poslužiti i kao paravan za davanje političkih donacija putem posredničkih primatelja, sponzorstava i donacija, posebice u svjetlu zakonske zabrane političkih donacija svim poduzećima s vlasničkim udjelima države ili lokalnih vlasti. U slučajevima negativnih poslovnih trendova, gubitaka ili značajne opterećenosti obvezama i dugovanjima donacije i sponzorstva neprimjerene naročito u iznosima koji su dovoljno značajni da se mogu usmjeriti na pokrivanje obveza.

- Iskazivanje donacija i sponzorstava treba predvidjeti u obrascima za sumativna godišnja financijska izvješća, čime će se osigurati i podloga za praćenje učinaka porezne olakšice za osnovicu za porez na dobit.

- Treba postaviti ograničenja za donacije i sponzorstva u slučajevima značajnih financijskih poteškoća i poslovnih dugovanja, kada filantropske aktivnosti dobiju predznak društvene neodgovornosti.

- U svrhu pozitivnih promjena, u sklopu inicijative Partnerstva za otvorenu vlast i daljnjeg praćenja provedbe AKP-a, Ministarstvo pravosuđa će u suradnji s Uredom za udruge, zainteresiranim organizacijama civilnog društva i poslovnim udruženjima definirati Smjernice za javna poduzeća o odgovornoj, transparentnoj i djelotvornoj politici sponzorstava, donacija i drugih oblika ulaganja u zajednicu i društveni razvoj, te osigurati dodatne prilike za savjetovanje i edukaciju o primjeni Smjernica za javna poduzeća.

- Od predstavnika uprave trgovačkih društava u budućnosti će se tražiti da potvrde točnost i cjelovitost podataka te precizirati angažman nadzornih odbora u praćenju provedbe antikorupcijskih mjera i razmatranju korupcijskih rizika.

- Od trgovačkih društava tražit će se preciznije i detaljnije izvještavanje o prirodi korupcijskih rizika i nepravilnosti radi praćenja trendova i definiranja ciljanih strateških odgovora na razini poduzeća ali i ukupnog sektora.

- Treba standardizirati zahtjeve za javnom objavom financijskih i poslovnih izvještaja kako bi se osigurali uvjeti za njihovu nezavisnu provjeru od strane stručne javnosti.

Trgovačka društva u pretežnom državnom vlasništvu trebaju uložiti dodatan napor u predstavljanje poslovnih rezultata i financijskih pokazatelja javnosti na način koji je razumljiv široj javnosti, što je predviđeno i Kodeksom korporativnog upravljanja u trgovačkim društvima u većinskom državnom vlasništvu. U tu svrhu, u sklopu inicijative Partnerstva za otvorenu vlast i daljnjeg praćenja provedbe AKP-a, u suradnji s Institutom za javne financije pripremit će se Smjernice za javnu objavu financijskih i poslovnih informacija.

- Manjkave kompetencije i loša kvaliteta financijskog upravljanja koje se očituju u nedostatnoj primjeni alata strateškog planiranja i upravljanja rizicima glavni su uzrok ekonomske neefikasnosti trgovačkih društava u većinskom državnom vlasništvu. Stjecanje kompetencija za financijsko upravljanje i strateško planiranje treba postaviti kao prioritet za profesionalno usavršavanje i obnovu kadrova u trgovačkim društvima u većinskom državnom vlasništvu.

- Kako bi se osigurala primjerena kompetencijska struktura kadrova, zapošljavanje svih potrebnih profila treba se osigurati provedbom javnih natječaja pa čak, ukoliko se pokaže nužnim, i na međunarodnom tržištu rada.

- Treba pojačati obvezatnost i nadzor nad provedbom revizorskih preporuka i primjenom specifičnih alata financijskog upravljanja, poput upravljanja rizicima.