Održan okrugli stol ''Izazovi predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem sigurnosti UN-a''

U organizaciji Ureda za udruge, Savjeta za razvoj civilnog društva i Centra za mirovne studije, 20. studenoga u Novinarskom domu u Zagrebu, održan je okrugli stol na temu ''Izazovi predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem sigurnosti UN-a''.

Prisutne su pozdravili, mr.sc. Ninoslav Šćukanec, član Savjeta za razvoj civilnoga društva, dr.sc. Igor Vidačak, predstojnik Ureda za udruge te Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije, naglasivši kako je ovaj okrugli stol stimulacija kreatorima vanjske politike da se, prilikom oblikovanja politika, konzultiraju s organizacijama civilnoga društva. Naglašeno je i kako se tema okrugloga stola uklapa u Nacionalnu strategiju stvaranja poticajnoga okruženja za razvoj civilnoga društva, koja nalaže promicanje suradnje i mogućeg partnerstva između Vlade i organizacija civilnoga društva u formuliranju i provedbi vanjske politike.

Dr.sc. Mario Nobilo, ravnatelj Uprave za multilateralne poslove pri Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, svoje izlaganje započeo je naglašavanjem važnosti nevladinih organizacija u sigurnosnim procesima, podsjetivši na ulogu koje su one imale na ovim područjima u vrijeme izgradnje mira. Napomenuvši kako je pojam sigurnosti sve širi, istaknuo je konzultativnu prirodu uloge organizacija civilnoga društva koju one imaju pri tijelima poput Ujedinjenih naroda. U kontekstu hrvatskog predsjedanja Vijećem sigurnosti, objašnjeno je kako zemlja-predsjedavatelj nema potpunu slobodu u odabiru tema zbog izuzetno kratkog vremena za predsjedanje, u trajanju od mjesec dana, te zbog velike količine tema i aktivnosti kojima se Vijeće sigurnosti svakodnevno bavi, poput povremenih kriznih žarišta ili produljenja mandata mirovnih snaga. Dr. Nobilo informirao je skup o nazivu teme kojom će se Vijeće sigurnosti baviti tijekom predsjedanja Hrvatske u prosincu 2009. godine – naziv teme je „Globalna sigurnost i međunarodni terorizam“. Otvorena rasprava na tu temu održat će se 09. prosinca 2008. u Vijeću sigurnosti, dan prije godišnjice donošenja Opće deklaracije o ljudskim pravima. 

Pregled glavnih izazova hrvatskog predsjedanja Vijećem sigurnosti dao je Tomislav Jakić, savjetnik za vanjsku politiku Predsjednika Republike Hrvatske, istaknuvši ih kako slijedi:
 
  • Opravdanje povjerenja onih koji su podržali izbor Republike Hrvatske kao nestalne članice Vijeća sigurnosti;
  • Demonstriranje sposobnosti da održimo vlastiti pogled na stvari, odnosno, očuvanje vjerodostojnosti;
  • Imajući u vidu gore navedeno, na kraju predsjedanja postići konsenzus sa drugim članicama oko Predsjedničke izjave, završnog dokumenta našeg predsjedanja.
 
Vezano za prvi izazov, napomenuto je kako se Republika Hrvatska, prilikom kandidature za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti, predstavljala kao mala, ali otvorena europska zemlja koja razumije problem tranzicije i ostale probleme nama sličnih zemalja, garantirajući tako da ćemo znati zastupati i njihove interese.
 
U kontekstu drugog izazova, potrebno je razbiti iluziju da smo, iz nekih razloga, dužni glasati kao zemlje članice Europske unije. Iako postoje redovite konzultacije s tim zemljama, nema objektivnih razloga za mehaničko preuzimanje stavova Europske unije, osobito ako zemlje članice oko nekog pitanja ne zauzmu jedinstveni stav, što je izuzetno rijetko.
 
Gospodin Jakić je također objasnio značenje dokumenata koji su u pripremi za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem sigurnosti:
 
1.)    Position Paper – u kojem se razrađuje odgovor na pitanje zašto smo odabrali dotičnu temu, koja je u slučaju Republike Hrvatske borba protiv terorizma, s načelno pojašnjenim pogledima na izabranu temu. Position Paper je poslan na očitovanje svim zemljama članicama Vijeća sigurnosti, te se nakon održanih konzultacija napravila samo jedna izmjena u originalnom tekstu, a što se smatra značajnim uspjehom.
2.)    Predsjednička izjava – radi se o završnom dokumentu kojeg se usvaja na kraju predsjedničkog mandata pojedine zemlje, a kod kojeg treba biti spreman na najviše kompromisa, obzirom da je za njegovo usvajanje potreban konsenzus svih 15 članica Vijeća sigurnosti. Ipak, potrebno je održati temeljna načela i ne odustajati od glavnih teza. Prvi nacrt ovog dokumenta poslan je članicama Vijeća sigurnosti te se čekaju očitovanja.
3.)    Govor Predsjednika Republike – između donošenja navedena dva dokumenta, Predsjednik Republike održat će govor pred predstavnicima Vijeća sigurnosti, u kojem će iznijeti poglede Republike Hrvatske na temu borbe protiv terorizma.
 
Gos. Jakić je naglasio da cilj hrvatskog predsjedanja VS-om treba biti:
  • Obnavljanje međunarodne solidarnosti u borbi protiv terorizma koja sada praktički ne postoji. Razlog tome je i činjenica da postojeći sustav i organizacija UN-a odražavaju svijet iz 1945. godine, dok je današnja realnost drukčija.
  • Uspostaviti dvokolosječni pristup problemu globalnog terorizma koji se sastoji u borbi protiv terorizma vojnim operacijama ali i razgrađivanjem uvjeta koji podupiru terorizam putem multilateralne suradnje.
  • Ispravljanje dojma koji je Hrvatska dobila tijekom dosadašnjeg članstva a koji nas karakterizira kao neaktivnu članicu koja slijedi upute velikih sila koje su stalne članice UN-a, posebno SAD-a. Hrvatska je mala zemlja koja ima legitimaciju za postavljanje globalno važnih tema (posebno kroz iskustvo stečeno u izgradnji mira, postkonfliktnoj izgradnji zajednica te u mirnoj reintegraciji Istočne Slavonije).
Njegova Ekselencija, g. Marc de Schoutheete de Tervarent, Veleposlanik Kraljevine Belgije u Republici Hrvatskoj, dao je prikaz belgijskih iskustava za vrijeme predsjedanja Vijećem sigurnosti. Napomenuto je kako nisu postojale mogućnosti postizanja velikog napretka u pogledu globalnih pitanja, ali kako regionalna pitanja mogu biti od velike važnosti te se, u njihovom slučaju, može postići znatan napredak korištenjem eksperata. Preporuka je koncentrirati se na vlastitu ekspertizu, koja je u slučaju Belgije bila Središnja Afrika obzirom na nekadašnji kolonijalni poredak, te svakako treba imati u vidu dodanu vrijednost koju zemlja predsjedateljica može dati postojećem stanju stvari.
 
Drugi dio okruglog stola bio je namijenjen izlaganju pogleda civilnog društva na temu predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem sigurnosti UN-a. Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije iznio je probleme koje vidi oko izbora teme tijekom hrvatskog presjedanja. Istaknuto je kako je tema borbe protiv terorizma možda prevelik zalogaj za Republiku Hrvatsku obzirom na činjenicu da je predvodnik te borbe dosada uvijek bio SAD. No, smjena vlasti u toj državi mogla bi olakšati situaciju Hrvatskoj u propagiranju određenih stavova, poput zaštite ljudskih prava. Drugi problem se vidi u pitanju legitimiteta kojeg Hrvatska ima u pogledu borbe protiv terorizma, obzirom da nemamo iskustvo niti dovoljno eksperata u tom području. Naglašeno je kako važan mehanizam u borbi protiv terorizma mora biti zaštita ljudskih prava te kako povećanje ovlasti zemalja u toj borbi treba biti praćeno i povećanjem mehanizama nadzora nad onima koji imaju navedene ovlasti.
 
Kao predstavnik akademske zajednice govorio je dr.sc. Damir Grubiša s Fakulteta političkih znanosti, koji je objasnio razliku u pristupima vanjskoj politici između Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, s jedne strane, te Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, s druge strane. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija tako ima neorealističan pristup, gdje su glavni akteri na svjetskoj sceni još uvijek isključivo države, po kojem je najbitnije održavati ravnotežu snaga te koji se s problemom terorizma obračunava uglavnom vojnih putem. Ured predsjednika ima neoliberalni pristup kojem su glavne značajke poštivanje međuovisnosti i multilateralni pristup problemima. Problem koji se sada postavlja pred Republiku Hrvatsku je pitanje za koji se, od ova dva pristupa, odlučiti i kada? Naime, Republika Hrvatska će predsjedati Vijećem sigurnosti još uvijek u sjeni sustava unilateralizma i realizma, obzirom da će nova američka administracija preuzeti ovlasti tek u siječnju 2009. Međutim, istaknuto je kako bi mala zemlja morala biti izuzetno proaktivna ukoliko želi imati određeni međunarodni značaj. U kontekstu suradnje s civilnim društvom, istaknuto je kako dijalog UN-a i civilnog društva ne može postojati ako tog dijaloga nema, prije svega, na nacionalnoj razini, a male zemlje suradnju s organizacijama civilnoga društva uglavnom smatraju relevantnim pitanjem.
 
Prof. Grubiša je bio kritičan spram hrvatske vanjske politike u odnosu na članstvo u Vijeću sigurnosti te je istaknuo nekoliko glavnih problema:
  • Hrvatska se nije postavila proaktivno spram glavnih izazova svjetskoj sigurnosti kao i spram mogućih reformi unutar sustava UN-a. Govori Hrvatske u Vijeću sigurnosti su do sada bili konformistički, odgovarali su stavovima koje zastupa Bushova administracija – ti su stavovi uglavnom karakterizirani unilateralnim pristupom i naglašavanjem važnosti sile u rješavanju globalnih problema. Očekuje se da će nova američka administracija na čelu s Obamom ponuditi drukčiju paradigmu međunarodnih odnosa koji će biti karakterizirani multilateralizmom i naglašavanjem uloge UN-a. To predstavlja ujedno i izazov za hrvatsku vanjsku politiku, posebno u okvirima rada unutar Vijeća sigurnosti tijekom 2009. godine, tj. zadnje godine članstva Hrvatske u Vijeću sigurnosti.
  • Potrebno je demonopolizirati hrvatski vanjskopolitički aparat i uključiti predstavnike civilnog društva u savjetovanje prilikom formuliranja i provedbe ciljeva vanjske politike. Trenutni hrvatski vanjskopolitički aparat je centraliziran sa strane Vlade RH, nije proaktivan tj. defanzivan je u odnosu na uključivanje i informiranje šire javnosti o radu Hrvatske u Vijeću sigurnosti.
  • Prof Grubiša se nije složio s gosp. Nobilom koji je istaknuo da hrvatski vanjskopolitički aparat ima ograničene kapacitete za predlaganje, zagovaranje i provedbu globalno važnih vanjskopolitičkih tema. Prof. Grubiša je naglasio da hrvatski vanjskopolitički aparat broji oko 1600 osoba što je brojka kojom raspolaže i vanjskopolitički aparat Kraljevine Švedske.
  
 
Dr.sc. Dražen Šimleša govorio je iz perspektive organizacija koje se bave održivim razvojem te je u tom kontekstu napomenuo kako postoji velik prostor za prestanak deklarativne politike i početak kretanja prema praktičnom djelovanju. Istaknuto je kako Republika Hrvatska može i treba razgovarati o temama koje se tiču globalnih procesa i fenomena, kao što su klimatske promjene, nestašica hrane i slične situacije koje uzrokuju nestabilnosti obzirom da su upravo one plodno tlo za razvoj terorizma. S druge strane, tijekom predsjedanja, ne smije se zaboraviti na specifičnosti Republike Hrvatske u smislu izuzetne kvalitete biološkog kapaciteta, kao što je pokrivenost šumom, dostupnost pitke vode ili bioraznolikost.
 
U raspravi koja je uslijedila, postavljala su se pitanja daljnje suradnje civilnog društva s relevantnim institucijama u pogledu sigurnosnih i vanjskopolitičkih tema, na koja se jednoglasno zaključilo da postoji velika potreba daljnjeg praćenja rada Republike Hrvatske u Ujedinjenim narodima tijekom 2009. od strane organizacija civilnoga društva, ali i od strane medija koji nisu dovoljno jasno artikulirali važnost funkcije predsjedatelja Republike Hrvatske Vijećem sigurnosti.
 
 
Opći zaključi okruglog stola mogu se svesti pod sljedeće točke:
 
  • Cilj predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem sigurnosti UN-a trebao bi biti fokusiranje pozornosti svjetske javnosti na borbu protiv terorizma, zadatak kojeg svi smatraju urgentnim, ali na jedan način na koji se o tome unutar UN-a dosad nije raspravljalo:
  • Potrebno je afirmirati pristup na dva kolosijeka: zalagati se za neposrednu borbu protiv terorista, ali istovremeno i za razgradnju sustava koji potiče i omogućava terorizam;
  • Kao mala zemlja, Republika Hrvatska može konstruktivno doprinijeti borbi protiv terorizma, ali za to je potrebno preuzeti jedan proaktivan pristup problematici;
  • Rat protiv terorizma je nužnost, ali pojačane aktivnosti u tom pogledu ne smiju zadirati u ljudska prava svakog pojedinca;
  • U oblikovanju vanjske politike organizacije civilnoga društva trebale bi igrati značajniju ulogu te se u tom kontekstu planira organizacija sličnih okruglih stolova, kao i nastavak praćenja rada Republike Hrvatske u Vijeću sigurnosti od strane Savjeta za razvoj civilnoga društva.